utorak, 25. prosinca 2012.

subota, 22. prosinca 2012.

Prigodni keramički radovi

I ove godine radila sam malo stvarčica od gline. Nadam se da će vam se svidjeti.
 

 
 





subota, 15. prosinca 2012.

Zimski ukrasi za dom

Kakav naslov. Nisam se sjetila ničeg pametnijeg. Mogla sam napisati i par sličica. U gužvi sam pa neću puno pisati (odličan izgovor).






Iako srce više pripada Valentinovu volim imati malo crvenih detalja.

nedjelja, 9. prosinca 2012.

Adventski vijenac 2012

S malim zakašnjenjem pokazujem ovogodišnji adventski vijenac. Ove godine iskoristila sam reciklirane svijeće koje mirišu na cimet. U skladu s bojom svijeća morali su biti i ostali ukrasi. Evo par sličica.
...osušeni šipak kojeg imam već nekoliko godina, cimet, sušene naranče, i drugi ukrasi...

...reciklirane svijeće...

...keramičke zvjezdice...

...mašnica od ostataka tkanine za zavjese...

 

...štapići cimeta...

...biseri za malo glamura...

...vjenčić za vrata...

subota, 1. prosinca 2012.

Hand made iliti moje tri gracije

Najbolji savjet za božićno-novogodišnju kupnju 

Dobro bi bilo da se odlučimo za kupovinu novogodišnjih poklončića od malih proizvođača, iz dućana s rukotvorinama, od prijatelja/prijateljica koji rade unikatne predmete, od ljudi u našoj okolini koji se opiru lošim stranama globalizacije.
Ako napravimo tako naš novac će stići do običnih ljudi kojima je on zaista potreban, a ne u budžet međunarodnih firmi i velikih kompanija, koje premalo plaćaju svojim radnicima i prebacuju središta u sve siromašnije zemlje.
 
Ovaj tekst sam našla na nekoliko blogova. I kopirala ga kao što su autori preporučili.
Tko god se počne baviti kreativom prvo se iznenadi kako je hoby materijal skup. Ne možeš ništa početi raditi bez da uložiš nekoliko stotina kuna. Ako hoćete slikati na svili dok kupite koji metar svile i par boja, kistova, kontura i ostalog pribora oda pola tisućice. Za izradu nakita od posrebrene žice, poludragog kamenja i perlica koja stotica. Za OS tehniku nekoliko boja, platna, sredstvo za razrjeđivanje boja (ne znam kako se zove), kistovi, skoro pola tisuće.
 
Zašto sve ovo pišem kad je vrapcima na grani poznato da nisam čovjek od teksta. Inače puno pričam, ali ne volim pisati. Razlog su moje tri prije koje podržavaju moj rad. Pa, krenimo redom. Predstavit ću ih umjetničkim imenima.
 
Veca-mora imati sve što napravim. I njeni prijatelji moraju imati moje uratke. Doma me zezaju: "Ako nitko neće htjeti to što si napravila, sigurno će teta Ve...." Nije li to lijepo. Obilazi sa mnom glomazni otpad, ide na Hrelić i pomaže mi nositi sve skupljene i kupljene stvari. Naučila je da nikad ne treba pitati šta će mi to. Donijela je sa mnom i škrinju. Kad mi dođe u posjet kažem joj da jedino ona smije sjesti na škrinju.
Duca-kad ona kaže nije loše, želi reći da joj se sviđa. Kad kaže tko će to željeti imati, sigurna sam da će se svidjeti većini ljudi. Ona mi je nekakav smjerokaz kako će neka stvar proći. Razumije ovog hrčka u meni koji ne smije ništa baciti i sve će jednom zatrebati za nešto.
Ivica-moja komercijalna direktorka. A ja sam njena kreativna direktorka. Nije li prekrasno imati dvije direktorke, a ni jednu firmu.
 
...poklon za Vecu...


...poklon za Ducu...



...poklon za Ivicu...

 
 


utorak, 27. studenoga 2012.

Kič kugla i češeri

Ova kugla je kičasta. OK. Ne, ova kugla je presiromašna. Treba dodati još nešto. Tako rekoše dvoje mojih najvećih kritičara. Ne znam zašto uopće pitam svoje doma kako im se sviđa. Rijetko kad dobijem pozitivne kritike. Ako neće reći da im se ne sviđa najviše što dobijem je: "Pa OK je."



 

 
Na internetu sam vidjela češere na ukrasnim trakama. Budući da su kod nas ukrasne trake skupe, sašila sam trake od nekakve košulje.  



srijeda, 14. studenoga 2012.

Prije-poslije, vješalica

Pronašla sam dva okrugla komada nekakve šperploče. Dosta je debela (oko jednog cm). Naravno, prvo pitanje koje me dočekalo bilo je:"Šta će ti to?" A mrzim takva pitanja. Nemam pojma šta će se jednog dana izroditi iz ovoga, ali sam sigurna da mi za nešto treba. Zamislite samo koliko bih dugo morala piliti šperploču da mi bude ovako okrugla. Još pokušavam utvrditi čemu su nekad služile.
...njih dvije...

...dosta su neuredne...

...ošmirglane i pofarbane bijelom bojom...
Dok sam bojala ploče stalno su me pitali šta će to biti. Nisam htjela priznati. Sigurno sat. Odmah se vidi. E, pa neće biti sat i točka.

...skica njih dvoje...

...oslikavanje akrilnim bojama (i sin je "pomogao")

...naglašavanje konturama...

...Najdraži stavlja kukice za vješanje...

...i rupicu kako bi se pričvstila na zid...

...pofarbane kukice...

...iz drugog kuta...

...na kraju sam ošmirglala rubove (a mogla sam i na početku)...
Znam da sam stavila previše fotki, ali nisam se mogla odlučiti. Nadam se da vas nisam zamorila. Anadam se i da vam se svidja moja ideja.

ponedjeljak, 12. studenoga 2012.

Uređeni satić

Ovaj sat sam dobila jer nije radio. Kazaljke su poštovale samo silu teže. Nikako se nisu mogle pokrenuti. Kućište za baterije također se okretalo. Prepoznala sam nešto što Najdraži može popraviti.
Sat je bio u zeleno rozoj kombinaciji koju inače volim, ali mi ovaj put nije uzgledala dobro.






Dobila sam i originalnu kutiju za sat. A što ako se Alenu ne svidi satić? Nije ni bitno. Nemu nije ni namijenjen.

LinkWithin

Related Posts with Thumbnails