utorak, 28. prosinca 2010.

Swap

Moja partnerica u swapu kojeg je organizirala Izzy bila je Loredana. Dobila sam poklone u prekrasnoj čizmi. Moram priznati da ovako lijepu čizmicu nisam nigdje vidjela. Hvala Loredana.


Čokoladice sam brzo pojela, a končići će malo sačekati.

subota, 25. prosinca 2010.

Božićna čestitka

Svim posjetiteljima bloga sve najbolje za blagdane
Ostala sam dužna izvještaj s HM festivala. Bit će to kratki izvještaj budući da su moje drage susjede na sajmu već opisale atmosferu koja je vladala. Mogu reći da sam uživala ta dva dana u druženjima s poznatim blogericama. Što se tiče financijske strane zadovoljna sam kako je sajam protekao. 

Sandra u sretnom kaputu izrađuje ruže od papira...

Željkin šareni papirni štand...

Ivanin cvjetni štand...

Ovo je moj štand. U sredini su sretne svinje. Pred kraj festivala po svinje je došla i organizatorica Rea. Drago mi je da sam upoznala dražesnu djevojku koja nam je omogućila da prikažemo dio svoje umješnosti.

ponedjeljak, 20. prosinca 2010.

Njihov Božićni sajam


Ovih dana po školama se održavaju Božićni sajmovi. Moja dječica su mi zadala zadatak da napravim nešto za njih. Htjela sam da to bude uglavnom od recikliranog materijala pa sam se malo poigrala.
Postolje je od sladolednih štapića, svjećice sam napravila od ostataka svijeća (u kalupu za mafine), zatim staro tijesto, osušeni šipak i dr...

 Vijenci od brezinih grana. Kad obrezuju breze u rano proljeće nakupim hrpu grana, savijem u vijence i gnijezda i ostavim da se osuši. Kutije su od kartona, obojane bijelom bojom i dekupažirane.
Ovo mi je nova salvetica. Učinila mi se poznatom. Imam sjedalice u istim nijansama. 
Vjenčići od novinskog papira, krep papira i osušenih narančinih kora.

Mirisne vrećice i jedna jaaaako stara kutija. U vrećicama su klinčići. Na poklopcu kutije su cvjetovi od krep papira, školjke i makovi.
P.S. Bila sam i na svom sajmu, ali o tome drugi put.

srijeda, 15. prosinca 2010.

HM festival

Već i vrapčići znaju da je ovaj vikend HM festival u SC-u. Drago mi je da ću uživo upoznati drage blogerice. Vec sam izlagala na nekim sajmovima i uvijek sam otišla zadovoljna doma. Nadam se da će i ove godine biti tako.
Više o festivalu možete pročitati na slijedećem linku: http://fistt.wordpress.com/

Malo svinjica za sreću (iliti odojaka) :))).




Ove godine smo nas tri mušketirke udružile snage i radove (Željka, Sandra i ja).

petak, 10. prosinca 2010.

Prije - poslije košarokutija

Naravno, kupljena na Hreliću. Nije baš primamljivo izgledala. Bila je dosta teška kad sam je dignula. Prvobitna cijena 20 kn. Kako sam očekivala puno posla oko uređenja, odustala sam od kupnje. "Uzmite za 10 kn", reče prodavač i izvadi hrpu šarafa iz nje. "Vi ćete je sigurno bolje iskoristiti."


 Ovako je izgledala prije. Prljavi materijal na poklopcu me odbijao od kupovine.

Bila je to nekad otmjena unutrašnjost.
Još na Hreliću srela sam dragu blogericu Sandru Z. pa smo zaronile glavu u moju veliku vrećicu s košarom. Neki prolaznik je također zavirio i komentirao naše blago. Možda ga je ponijelo naše ushićenje dok smo prebirale po vrećicama.
Uglavnom, ja jakoooovolim svoju košarotorbu. U njoj će jednog dana nositi svoj nakit na prodaju. Jednoga dana, jednoga dana......
Samo mi najdraži treba nekako riješiti ovu kopču koja je ostala original. 

nedjelja, 5. prosinca 2010.

Rodjendanska

Volim raditi čestitke. Čini mi se da na taj način osim poklona dajete i dio pozitivnih misli i osjećaja koje su ugrađene u sam rad. Sav onaj užitak koji osjećam pri izradi čestitki odlazi dragoj osobi. U ovom slučaju osobici.
Čestitka je u obliku bodija. Na donjem dijelu nije rezana, tako da se može "otvoriti".

 ...detalj - mašnica...
 ...djevojčica - lutka s jedne stare salvetice (i malo "napuhanaca")
..."napuhanci" kao gumbi za kopčanje...
Sjetila sam se čestitke večer prije rodjendana. Da sam se sjetila na vrijeme bilo bi ih već u velikom broju.

četvrtak, 2. prosinca 2010.

Dvolične vrećice

...ili "Trebam ciglu!" ili "Pametniji popušta."
Zašto trebam ciglu? Zato što se između ova dva sloja nalazi flizelin koji treba zapeglati. Ne pomaže ni daska za peglanje rukava. Ne mogu zapeglati sve dijelove vrećice. Već smo Željka i ja počele smišljati projekt s ciglom. Doduše, njoj je majstor ostavio jednu ciglu. Ako ništa bolje ne smislimo bit će dobra i cigla.
Zašto pametniji popušta? E pa zato što sam prvu vrećicu pokušavala sašiti pedesetak minuta. I nikako da skužim gdje završiti tako da se ne vidi niti jeedan rub. Htjela sam plakati od muke. Govorila sam sebi i vreći: "Ma sredit ću ja tebe!?!?" Došla sam kukati već spomenutoj Željki, a ona me razdrmala. Budeš ti to. I jesam. Još samo da riješim ciglu....

U prvom naletu nastale su ove dječije. Slike su malo su lošije, ali nadam se da se vidi da se rubovi ne vide :))
Prva ide djevojčici koja danas slavi svoj prvi rođendan.



 Malo crvenih prigodnih za Božić. Možete u njima pokloniti npr. kozmetiku ili neku igračku. Nadam se da ih vlasnici neće baciti nakon vađenja poklona. Ovaj končić koji bezobrazno viri je uklonjen...

 Jedna otmjenija s ružicama i biserima. Mislite da sam prestala s ružicama? Nisam, ali moram se pohvaliti da već tri dana nisam napravila niti jednu.


LinkWithin

Related Posts with Thumbnails