ponedjeljak, 19. travnja 2010.
Keramika - drugi put
Ove posudice (žardinjere ih je zvala kolegica koja mi je objasnila rad s glinom) su nastale prije nekoliko godina. U nekima su slatkiši i uvijek pozorno gledam dječicu kako se propinju na prste i traže omiljene bonkase. Iako izgledaju jednostavne, potrebno je puno rada pri izradi. da ne spominjem pucanje pri pečenju.
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
LinkWithin
Zdjelice su predivne. A još kad su čokoladice u njima... :)
OdgovoriIzbrišiKako je ovo dobro, svaka cast!
OdgovoriIzbrišiA na mom blogu, mala igrica, pogledaj, molim te!
oduševljena sam zdjelicama,savršene su!
OdgovoriIzbrišiwow, kako su divne ove zdjelice. .
OdgovoriIzbrišija bi rekla da "ovo izgleda kao kupeno" :)
OdgovoriIzbrišiprekrasne su
Uh, kak su mrak! Baš mi se sviđaju! I ja bih svako malo prstićima šetala po njima :) Jesi li ih sama pekla?
OdgovoriIzbrišiHvala na lijepim riječima.
OdgovoriIzbrišiDrenka, ovo je najbolji kompliment (kao kupljeno).
Majo, glina se peče u specijalnoj peći na temperaturi oko 1000 stupnjeva. Peć je dosta skupa pa je nikad neću nabaviti :((.
lijepe su ti zdjelice. šteta što te "prošla" glina. ili možda nije?
OdgovoriIzbrišikako su dobre zdjele!!wow!!!!
OdgovoriIzbrišiJako su lijepe posude. Znam da je teško raditi s glinom i treba puno spretnosti jer sam i sama probala. Poput cvjetnih instalacija:) Mislim da bih i ja pojela sve bombončiće iz njih! Pozdrav.
OdgovoriIzbrišiOduševljavaju me glinene stvari pa tako i ove zdjele... Nadam se da još uvijek zabavljaš prstiće mijeseći glinu... :)
OdgovoriIzbriši