nedjelja, 24. siječnja 2010.
Vezenje
Ovaj stoljnjak je nastao prije šesnaest godina. Radila sam ga cijeli mjesec, nakon diplomskog. Trebalo mi je nešto za opuštanje. Sjećam se da sam koristila nekakav konac koji je imao šest niti koje su se mogle koristiti zasebno. Rijetko ga koristim (zbog djece). I sad je izašao iz ormara samo na slikanje.
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
LinkWithin
Oho, pa nisam ni znala da i to znaš raditi - nezaustavljiva Goga praši! Bravo!
OdgovoriIzbrišiMogla bi gore u naslovu bloga dodati ...I umješnost vezenja.....Ovo je prekrasno.
OdgovoriIzbrišiU vez se ne razumijem ali se jako dobro razumijem u ovakvu ljepotu.
Vez je prekrasan! Odlično! Vjerujem da je proces nastojanja bio kudikamo "tricky", ali vrijedilo je truda!
OdgovoriIzbrišistalno me iznenađuješ!netko bi rekao da za ovo stvarno trebaju debeli živci, ali obično nas tako komplicirane stvari najviše i opuštaju! svaka čat! prekrasan je!
OdgovoriIzbrišiPredivan vez, jako lijep motiv!
OdgovoriIzbrišiHvala. Shemu za vez sam nasla u nekom časopisi i još je imam, negdje
OdgovoriIzbrišiBas je lep stoljnjak. Znam kako se ovo radi, jeste tesko, ali i daje veliko zadovoljstvo. Ja sam uspela ovo da naucim od moje bake. Mnogo je zanimljivo i sve cestitke. Jako lepo izgleda. Mozete zamisliti, da generacije ispred mene( desetak godina), devojke u mom kraju su imale obavezu da rade ove radove u raznim oblicuma ( stoljnjaci, kosulje, prsluke, carape.... ma svasta od toga, tako spremale darove da bi se udale. Strasno, sva sreca da ja nisam spadala u taj deo.Koja je to ludnica bila samo.Ali mi je baka pokazala kako se radi,jer je i ona to radila kao mlada.
OdgovoriIzbriši