Sunce

Ne mogu više čekati. Toliko mi fali sunce da sam počela po kući stavljati sve žute i narandžaste stvari. Jučer sam bila tako dobro raspoložena zbog vremena. Jedina loša stvar je što mi pri takvom vremenu dođe da odgodim sve svoje obveze i odem u šetnju.
Već sam počela izlagati pisanice po domu. Neke od njih stare su više od pet godina. Moja omiljena je prva na slici.
Sve ove pisanice su rukom oslikane. Ovo su ustvari ispuhana pačija jaja. U posljednje vrijeme teško dolazim do njih. Nakon ispuhavanja potrebno ih je ostaviti da se suše nekoliko tjedana. Nakon toga na gornjoj strani pomoću glinamola učvrstim mašnicu ili omčicu za vješanje. Za oslikavanje koristim vodene boje i tempere, koje kasnije prelakiram (lak za nokte). Zlatnom konturom dodatno ukrasim pisanicu.
Ovaj put poslikala sam samo žućkaste, zbog već spomenutog sunca. Kako ih budem vadila iz kutija poslikat ću i druge.

Naručeni

Ne znam dekupažirati. Uvijek me sram kad vidim kako to rade druge blogerice. Međutim, dobila sam narudžbe za uokvirene anđele. Nadam se da će mi oprostiti ove rubove koji se vide na okvirima :(

Irisi

Obožavam irise. I zbog toga ih slikam kad stignem i gdje stignem. Nisam uspjela poslikati sve uratke, ali barem ova dva. Jedan je nastao na starom drvenom podlošku-tacni, a drugi na svili.
Nemam vremena ni za pisanje, ali kad prođe gužva...
Koga ja varam, uvijek je neka gužva :(

Keramika

Ove su vaze nastale prije trinaest godina u prvoj trudnoći. Bila sam zaluđena glinom i oblikovala je svakodnevno. Potrošila sam nekih petnaestak kg. Budući da mi se više ne da brisati prašinu nekoliko puta tjedno, većina stvari je zapakirana u kutije. Ove vaze su našle mjesto na kuhinji.

Glinu je jako lijepo oblikovati, ali to je tek prvi dio posla. Nakon sušenja slijedi pečenje na visokoj temperaturi (oko 1000° C) te glaziranje. Nakon glaziranja ponovno se peče na visokoj temperaturi. Naravno, često se dogodi da uradak pukne. E, to je tuga.

Prebijena žica

Već dugo sam zaljubljena u čekićanu žicu. Na prezentaciji u NB-u koji je vodila simpatična Amorfia moje oduševljenje je postalo još veće. Odmah sam kupila žicu (debljine 1 mm). Potrošila sam nagradu koju sam dobila na Teinom blogu (još jednom hvala Tei). Nakon toga sam krenula u potragu za postolarskim čekićem. Šogor je donirao komad čelika, a Najdraži napravio nakovanj.

Konačno sam, prije par dana pokušala pretući par komada žice i tako su nastale ove naušnice. Još uvijek ne znam koliko jako smijem lupkati. Naučit ću, obećavam.